vaša početna stranica
interaktivna karta grada Čakovca
AFORIZMI
"Život prihvaćamo bezuvjetno. Većina ljudi traži sreću pod određenim uvjetima. Ali sreću možemo osjetiti jedino kad ne postavljamo uvjete."
- Arthur Rubinstein
Foto Dragec
          |    27. ožujka 2017    
AdriaGUIDE Međimurje
SPOMENDAN PRIPOJENJA MEĐIMURJA HRVATSKOJ

Raspadom Austro-Ugarske monarhije, 28. listopada 1918. u Međimurju se pojavila nova situacija. Međimurski soldati, povratnici s fronte nakon 1. sv rata zatekli su siromaštvo u svojim domovima, a nagomilano bogatstvo kod onih koji rat nisu ni osjetili – Mađarskih gazdi i poklonika Mađarona. Gnjevni nakon dugogodišnjeg rata, iscrpljivanja, siromaštva i tuđinaca koji su zavladali njihovim domovima krenuli su najprije u spontanu otimačinu „ratnih bogataša“ koja se kasnije pretvorila u razuzdanu pljačku.

6. studenog 1918. Mađari zbog nastale situacije proglašavaju Štatarium – zakonski prijeki sud, čime započinje odmazda za prethodne događaje. Žandari su krenuli u krvavi obračun po Međimurju, žrtve su birali nasumce, bez dokaza i saslušanja. I općenite prilike u regiji nisu bile na strani Međimurja, naime Hrvatski je sabor 29.10.1918. raskinuo sve državnopravne odnose sa Austro – Ugarskom, a Međimurje je ostalo izvan granica Hrvatske, prepušteno samom sebi.
Tim događajima započeli su planovi i akcije pripojenja Međimurja Hrvatskoj. Brojni nezadovoljnici situacijom u Međimurju bježali su u Varaždin gdje su počeli pripremati vojne akcije. 13. studenog 1918. bojnik Tomašević sa nekoliko stotina vojnika i dragovoljaca uspjeva zaposjesti Nedelišće i približiti se Čakovcu. Mađari u Čakovcu dobivaju vojnu pomoć iz Nagykanisze, nakon čega su hrvatske snage bile prisiljene na povlačenje. Mađarska vojska se nakon toga utvrdila na oba mosta preko rijeke Drave.
Nakon ovih vojnih događaja privremeno je uspostavljeno primirje. Međimurci su nezadovoljni ovom situacijom, pa se pristupilo formiranju Narodnog vijeće za Međimurje, čiji predsjednik postaje dr. Ivan Novak. Priprema za oslobođenje Međimurja intenzivno se provode, a kako politički i diplomatski pregovori o pripojenju Međimurja Hrvatskoj na uspjevaju, 6.12. 1918. izrađen je vojni plan sa kompletnom logistikom za oslobođenje Međimurja.
24.12.1918. određen je kao vrijeme vojnog pohoda. Sedam bojni, konjička divizija i četiri topničke baterije, sastavljene od kadeta, sokolske legije, međimurskih dragovoljaca vođene poručnikom Franjom Glogovcem iz Macinca, Varaždinski bataljun, pukovnija husarske konjice, Karlovački pješački puk, Sisački bataljun i dvije čete Slovenaca. Vojni pohod bio je na dva pravca, glavni pravac preko Drave (čamci i splavovi kod Hrženice i Preloga), i drugi kroz Sloveniju.
Suočeni odlučnom i žestokom vojnom akcijom, Mađari su prisiljeni na predaju nakon čega u Čakovec ulazi glavna kolona pod vodstvom podpukovnika Dragutina Perka, a glavni zapovjednik pukovnik Slavko Kvaternik i službeno preuzima vlast nad cijelim Međimurjem. Dočekan je s velikim oduševljenjem i ovacijama Međimuraca, no Mađari se javljaju sa protesnom notom vezano uz posljednje događaje, i „povijesnim argumentima“ o teritorijalnoj pripadnosti. Oslabljeni i poraženi netom završenim prvim svjetskim ratom, postaju preslabi za čvrste diplomatske pregovore,a i zbog primjene Wilsonova principa o samoodređenju naroda, argumenti postaju nevažni.
U Međimurju se prionulo uspostavljanju reda i discipline nakon silnih prevrata, uvela se civilna vlast, lokalni uglednici postavljeni su na odgovorne funkcije.

27. prosinca 1918. u Čakovcu je održan sastanak Narodnog vijeća za Međimurje predvođen dr. Ivanom Novakom gdje je dogovoren status svih državnih službenika, te su oni koji podupiru mađarsku vlast bili trenutno deportirani uz mogućnost iznošenja samo pokretne imovine.

Povijesna narodna skupština održana je u Čakovcu 09. sječnja 1919. gdje je pred mnogobrojnim građanstvom (gotovo deset tisuća ljudi) donesena Rezolucija kojom se Međimurje odcjepljuje od Mađarske. Za građanskog upravitelja Međimurja određen je dr. Ivan Novak, nakon čega se život u Međimurju počinje normalizirati.
Odluka mirovne konferencije u Parizu, ovisna o procjeni međunarodne vojne komisije za razgraničenje trebala je procjeniti „hrvatski karakter Međimurja“. Vođena principom samoodređenja naroda i provedene istrage na terenu, odlučila je potvrditi i službeno predati Međimurje Kraljevini SHS. Odluci mirovne konferencije doprinjela je i zbirka pjesama dr. Vinka Žganca „Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja“ izdana 1916. godine.

REKLAME
ZADNJE DODANE VIJESTI
PRETRAŽIVAČ
vaši komentari
BECIKLIN
Zadol Grupa d.o.o.
Bukal Elektronika